DVOSTRUKA IGRA
DOUBLE TAKE
12.12. SUBOTA 18:00 H
2009; Belgija; 79’
REŽIJA: Johan Grimonprez SCENARIJ: Tom McCarthy, Johan Grimonprez MONTAŽA: Dieter Diependaele, Tyler Hubby PRODUKCIJA: Zapomatik DISTRIBUCIJA: UMedia
“Dvostruka igra” je film-montaža o povijesnom trenutku u kojemu se čini da na svijetu postoji mjesto samo za jedno – za jedan politički sistem, medij, priču, osobu ili vrstu. Ili, kako se kaže u filmu: ako sretneš svog dvojnika, ubij ga. Za belgijskog redatelja Johana Grimonpreza, koji se proslavio prijašnjim filmom “dial H-I-S-T-O-R-Y”, taj se trenutak veže uz snimanje “Ptica” 1962. godine. Alfred Hitchcock za njega postaje simptomom jedne historijske epohe koja zagovara čiste identitete i sređene račune, a ima posla isključivo sa zlokobnim dvojnicima koji se miješaju u veliku planetarnu igru skrivača i ne dopuštaju da ona ikada prestane. Amerikanci istiskuju Ruse, televizija istiskuje film, reklame nadomještaju život – to su samo neke od igara koje Grimonprez uprizoruje u svojem filmu nadovezujući se na jednu Borgesovu priču o Hitchcocku, ali i na priču engleskog pisca Toma McCarthyja čiji je roman “Ostatak” nedavno preveden na hrvatski.
Kao i u slučaju s “dial H-I-S-T-O-R-Y”, Grimonprez je ostvario fascinantnu meditaciju o prirodi medija u doba njihove globalne ekstenzije, duhovito ističući moment onog “na drugi pogled”, kada vam kost zastane u grlu i natjera vas da promislite gdje i kako zapravo živite.
TEZA
12.12. SUBOTA 20:00 H
2008; Etiopija/Njemačka/Francuska; 140’
REŽIJA: Haile Gerima SCENARIJ: Haile Gerima FOTOGRAFIJA: Mario Masini MONTAŽA: Haile Gerima, Loren Hankin ULOGE: Aaron Arefe, Takelech Beyene, Abiye Tedla PRODUKCIJA: Negod-Gwad Productions, Pandora Filmproduktion, Unlimited, WDR DISTRIBUCIJA: Matchfactory
Prvi afrički dugometražni igrani film (“L’Afrique sur Seine” Paulina Soumanoua Vieyrae) govori o afričkoj emigraciji. Prvi afrički film koji je stekao međunarodno priznanje (“La Noire de…” Ousmanea Sembènea) govori o afričkoj emigraciji. I “Teza” Hailea Gerime, jednoglasni dobitnik ovogodišnjeg “afričkog Oscara”, govori o afričkoj emigraciji. Ali “Teza” je film koji više nije “samo” afrički, koji više ne govori “samo” o “sukobu civilizacija”.
Priča je naizgled pomalo sladunjavo-holivudska: nakon studija, života i rada u Njemačkoj, mladi doktor Anberber s najboljim prijateljem odlučuje se na povratak u rodnu Etiopiju gdje je upravo svrgnut Haile Selassie, u iskrenoj želji da pomogne svojoj zemlji u izgradnji novog društva. Naravno, revolucija je pojela svoju djecu – prijatelj strada, a Anberber bježi u Istočnu Njemačku, iz koje (naravno) bježi u Zapadnu u kojoj biva žrtva skinheadsa i nekako preživljava do devedesetih, kada se, s novom promjenom vlasti, ponovno vraća u domovinu. Ovaj put ideale smješta drugdje: vraća se u majčin dom, ženi obeščašćenom ženom i smiruje kao učitelj u seoskoj školi.
Ovako linearno prepričana, možda bi zaista bila verzija nedjeljno-popodnevnog obiteljskog filma. Gerima je, međutim, kroz stalno mijenjanje očišta, kroz flashbackove i “fastforwarde”, kroz slojeve i slojeve alegorija koje se polako odmotavaju, kroz slike iz sjećanja i slike iz stvarnosti, kroz življene ideale i idealizirane živote, kroz mir pejzaža i radosti zvuka, stvorio dojmljivu i pamtljivu priču o složenim temama (i tezama) komunizma, rasizma, ljubavi, moći, obitelji, revolucije, kolektivnog i individualnog pamćenja; portret jednog vremena, prostora i (ideala) jedne generacije.