Posljednji, peti dan Festivala donosi nam dva egzemplarna filma o tranzicijskim političarima Srednje Europe.
U 19 sati na programu je dokumentarac Eyala Sivana “Građani K.” o bizarnom slučaju od prije tri godine kada su Poljskom vladali blizanci Lech i Jaroslaw Kaczynski kao predsjednik i premijer (Lech je i dalje predsjednik Poljske).
Jaroslaw Kaczynski, predsjednik Poljske rukuje se sa svojim bratom blizancem Lechom Kaczynskim, netom imenovanim premijerom Poljske. Scena kojom film „Građani K.“ započinje urnebesno je smiješna ali istovremeno i zastrašujuća – kao da su oživjeli likovi sa stranica Huxhleyeva „Vrlog novog svijeta“.Da komična strana bude dodatno naglašena braća su kao dvanaestogodišnjaci glumili u popularnom dječjem filmu o krađi Mjeseca čiji kadrovi presijecaju čitav Sivanov film. Da zastrašujuća strana bude naglašena tu su razgovori s nekadašnjim političkim suborcem Lechom Walesom koji ih prokazuje kao proračunate i opasne neo-liberalne nacionaliste, ali i politički „igrokazi“ – poput primanja djece nacionalnih manjina – koje upriličuje predsjednikova supruga i glumatanje premijera koji to „nikada nije želio biti“.Vješto ispreplićući humor i satiru, dokumentarne i aktualne snimke, kao i sjećanja aktera političkog uspona braće Kaczynski – od njihove srednjoškolske profesorice povijesti do članova stranke „Zakon i red“ – Sivan pripovijeda o njihovom laviranju i manevriranju u vrijeme postsocijalističke tranzicije u zemlji burne i vrlo često tragične povijesti. A upravo na toj i takvoj povijesti, braća Kaczynski su utemeljili svoj populizam (najbolje, možda, oličen u propagandnim spotovima njihove stranke) koji ih je doveo do bizarne pozicije s početka filma.
Međutim koliko god politička karijera braće Kaczynski možda podsjeća na onu Charlesa F. Kanea – čime se autor poigrava i u naslovu – postoji i jedna ključna razlika. Oni niti u jednom trenutku nisu tragični junaci. Bilo bi pretjerano nazivati ih krivcima, ali promatrani u cjelini Sivanova opusa, svakako spadaju na stranu negativnih, stranu onih koji politiku doživljavaju kao sredstvo postizanja i uvećanja vlastite moći, u čemu leži realna opasnost pretvaranja društva u onakvo kakvo je oslikao u „Specijalcu“ ili „Za ljubav prema narodu“.
Festival zatvaramo filmom “Građanin Havel”, dokumentarnim filmom Pavela Kouteckog koji je Vaclava Havela, pisca i disidenta, pratio tijekom deset godina njegovog mandata kao predsjednika Češke republike. Izniman uvid u stvaranje politike, odnose između “malih” i “velikih” država i etičke stavove bivšeg disidenta možete pogledati u 20:30.
Vjerojatno najpoznatiji i najomiljeniji među postsocijalističkim liderima, Vaclav Havel, tijekom svojeg predsjednikovanja Republikom Češkom često se trudio ostaviti dojam „prvoga među jednakima“ – Predsjednik kao (običan) građanin.
Predsjednik u bolnici. Predsjednik bira sako koji paše uz hlače, pri tome se svađajući oko toga sa svojim osobljem. Predsjednik u malom krugu prijatelja, u pivnici (a gdje drugdje?) proslavlja vjenčanje s drugom ljubavi svoga života. Predsjednik je pojeo večeru spremljenu za njegovu kuju. Predjednik brine o izgledu stolica u svečanom uredu. Predsjednik se svađa sa savjetnikom oko izgleda na televiziji. Predsjednik razgleda i dječački naivno komentira upotrebu saksofona. Predsjednik pije beherovku. Predsjednik se susreće s kolegama: Clintonom, Chiracom, Jeljcinom…
Ali, Predsjednik se ljuti na medije koji ga prozivaju kao krivca za sumnjive privatizacijske poslove. Predsjednik se ljuti na mjere sigurnosti tijekom summita NATO-a. Predsjednik gunđa na provođenje slova zakona kada to nije u njihovom duhu, ili barem kada on misli da to nije u njihovom duhu. Predsjednik odlučuje kome će ponuditi mandat za sastav vlade nakon izbora. Predsjednik ima svoje favorite ili su mu barem neki draži od nekih drugih. Predsjednik kritizira one čija mu se politika ne sviđa ili ju smatra pogrešnom. Predsjednik igra zakulisne političke igre. Predsjednik je razočaran svojim gubitkom vlasti.
Predsjednik kao običan građanin?