Četvrti dan Festivala

Četvrtog dana festivala na programu je jedan izniman dokumentarni film, razgovor o odnosu politika-etika-ljudska prava, te omnibus nastao povodom šezdesete godišnjice Opće deklaracije o ljudskim pravima.

specialiste1.jpg

 
17:00 Specijalist – Eyal SivanSuđenje Adolfu Eichamannu 1962. ostavilo je između ostaloga i preko 500 sati filmskih zapisa. Potaknut knjigom „Eichmann u Jeruzalemu“ Hannah Arendt i njezinim pitanjem o „licu zla“, Eyal Sivan od toga je materijala, iznimno rafiniranim audio i vizualnim intervencijama, čitavo vrijeme vrlo pažljivo zadržavajući dokumentarističku formu, načinio jedan od najkontroverznijih filmova o Holokaustu uopće. Suđenje, prema suvremenim pravnim mjerilima, daleko je od poštenog i nepristranog. Branitelj, bez obzira na bjelodanost, pa čak i obim krivnje, ne brani svojega klijenta. Svjedoci, poput članova kakve srednjoškolske glumačke družine, bivaju monitorirani, ispravljani i upućivani u smjeru koji je, bez sumnje, zacrtan još prije početka Eichmannova hvatanja.
Najzanimljivije – ili najstrašnije – od svega jest da se i sam Eichmann savršeno uklapa u čitavu predstavu. Pretvara se u dio velikog prostorno-vremensko-socijalnog mizanscenija prema unaprijed brižljivo sročenom scenariju. Mirnoća kojom primjerice izračunava koliko ljudi odlazi u plinsku komoru, kao i poslušnost uvježbana činovnika pri odgovaranju na pitanja tužitelja pokazuju slijepu poslušnost (ako ne i vjeru) u vladajući poredak, u institucije vlasti čije je pravosuđe ključan dio. Utoliko i on izgleda normalan, „običan“ – što je bila i ostala glavna zamjerka filmu.
Ali upravo zbog toga i jest kriv. Ne zato što je po prirodi zao, pa čak ne niti (samo) zbog toga što je u većoj ili manjoj mjeri suodgovoran za slanje ljudi u koncentracijske logore. Kriv je jer je bio poslušan, jer je pretpostavio poslušnost sustavu svemu ostalome. Pravda je na kraju zadovoljena, iako ostavlja gledatelja da se makar na trenutak zapita tko (ili što) je „specijalist“ i na koga (ili što) se naslov odnosi. Što i jest cilj. Jer, kako je i sam Sivan u brojnim istupima naglasio „ako Holokaust opravdava diskrimanciju, postoji problem.“ Holokaust bi trebao biti znak da radikalni nacionalizam (ili bilo koji oblik ekstremnog fundamentalizma) donosi mržnju i vrlo realan potencijal uništenja, a kolektivna poslušnost nužno vodi u propast. Čak i kada je vođena „dobrim“ i pravednim namjerama.

 

19:30 Politika i etika – razgovorU petak u 19:30 u atriju Art-kina Croatia u Rijeci u sklopu Human Rights Film Festivala održat će se
razgovor s publikom na temu “Politika i etika”.U razgovoru sudjeluju prof. dr. Nenad Miščević s Filozofskog fakulteta u Mariboru i Nebojša Zelič s Filozofskog fakulteta u Rijeci.

jia-zheng-stills_05.jpg

21:00 Priče o ljudskim pravima – grupa autoraOmnibus kratkih filmova povodom 60 godišnjice Opće deklaracije o ljudskim pravima nudi dvadeset i dva kratka filma poznatih redatelja iz čitava svijeta. Tematski su okupljeni oko šest cjelina – participacija, razvoj, dostojanstvo i pravda, kultura, rod i okoliš – a progovaraju o univerzalnim situacijama kršenja temeljnih ljudskih prava. Iako se radi o promotivnom projektu ureda visokog povjerenika za ljudska prava UN-a, rezultat je sve samo ne klasična reklama. Od jednostavnih priča, gotovo skečeva (Sergej Bodrov: Glas ili Jasmila Žbanić: Participacija), preko bajkovitih pripovijesti nalik ruskim skaskama (Francesco Jodice: Priča o vodi), burleski (Murali Nair: Prijelaz) i satira (Bram Schouw: Impasse), do autorskih vizija podržanih računalnom animacijom (Pipilotti Rist: Piti ću tvoju vodu), autori se bave globalnim stanjem ljudskih prava. Koje je, kako saznajemo i iz informacija uz pojedine filmove (ako je to uopće potrebno), sve samo ne kako treba. Ne samo da su prava uskraćena brojnim grupama i populacijama, već niti sama ideja pojedinih prava mnogima nije poznata (Abderrahmane Sissako: Dostojanstvo).
Bez obzira radilo se o ekonomskim, pravu na slobodu kretanja, problemu djece uključene u vojne sukobe ili obiteljskom nasilju, autori i autorice poput Marine Abramović, Idrissa Ouedraogoa (jedini koji je za temu odabrao pozitivan slučaj) ili Pabla Trapera pristupaju vrlo seriozno, nerijetko stvarajući antologijska djela koja upozoravaju da se usprkos čestim i brojnim velikim riječima političkih i ekonomskih moćnika diljem svijeta u stvarnosti još uvijek događaju ne samo nepravde već i neljudskosti.UKLJUČENI AUTORI/CE: Marina Abramović, Dominique Gonzales-Foerster/Ange Leccia, Daniela Thomas, Apichatpong Weerasethakul, Sergei Bodrov, Murali Nair, Idrissa Ouédraogo, Shira Geffen/Etgar Keret, Runa Islam, Bram Schouw, Abderrahmane Sissako, Pablo Trapero, Jia Zhang-Ke, Francesco Jodice, Pipilotti Rist, Sarkis, Armağan Ballantyne, Saman Salour, Teresa Serrano, Hany Abu-Assad, Charles de Meaux, Jasmila Žbanić

Počeo Festival

Jučer je u Zagrebu i Rijeci istovremeno počeo Festival filmova o ljudskim pravima. U riječkom Art-kinu prikazani su “Nasljednici” i “Na kraju dolaze turisti”.

Danas su na programu Festivala dva iznimna ostvarenja – Iz ljubavi prema narodu i Il divo.

18:00 Iz ljubavi prema narodu – Eyal Sivan

Major S. radio je u istočnjonjemačkoj tajnoj policiji STASI više od dvadeset godina. Iz ljubavi, kako sam kaže. Ljubavi prema narodu. Povjerenje je dobro, kontrola je bolja. Ranije neobjavljeni arhivski materijali STASI-ja, osnova su ovoga filma. Materijali su to koji pokazuju poražavajuću sliku policijske države in extremo i opresivnog aparata koji je bio ovlašten da u tajnosti osigurava poredak. Željeli smo promatrati čitavu državu. Major S., nakon pada berlinskog zida, u veljači 1990. prolazi kroz svoje nekadašnje urede, sada napuštene i prazne. Nesigurnost za vlastitu budućnost, mogućnost progona ili utamničenja za njega nisu toliko poražavajući, koliko je to rušenje jednoga monstruoznog, ali i pomalo veličanstvenog sna – totalne kontrole. Nismo mogli dopustiti lijenost u tvornicama ili smeće na cesti.Glas koji čita njegove memoare, napisane u zadnjim danima službe, paralelno s padom Zida, povrh gotovo nevjerojatnih arhivskih snimaka pun je neshvaćanja, molbe za razumijevanje za sustav kojemu je odano i slijepo služio. Sustav koji je volio svoj narod do boli. Bukvalno do boli.Iako je Eyal Sivan više puta naglasio da ga bivši istočnonjemački sustav zanima prvenstveno kao model kroz koji promatra izraelsku državu, nije teško otići korak dalje (što uostalom i sam čini u prvim scenama filma) i uvidjeti da se radi o daleko univerzalnijem i na mnoge dijelove svijeta primjenjivom principu vladanja. Da se zlo režima, kako je to ustvrdio još Ionesco u tekstu povodom Staljinove smrti, ne nalazi u ekstremistima već u normalnosti mainstrema, u „običnim“ ljudima koji, istina, možda na kraju i (za)mrze, ali to uvijek čine iz ljubavi i poslušnosti.

 Trailer

20:00 Il divo – Paolo Sorrentino

Kronika političkog i životnog puta bivšeg premijera Italije, Giulia Andreottija, od 1947. kada je prvi puta ušao u Parlament do skandalâ i pada kršćanskih demokrata 44 godine kasnije za Paola Sorrentina prilika je i za preispitivanje (političke) povijesti poslijeratne Italije. Poput izvježbanoga psa tragača, Sorentino niže skandale, političke intrige, polulegalne i ilegalne aktivnosti političara sve do eksplikacije povezanosti desnice s organiziranim kriminalom i niza političkih ubojstava. Međutim, za razliku od donekle sličnoga i komercijalno uspješnijega poduhvata Michaela Moora, Il Divo je daleko bolji.Andreotti se u iznimnoj izvedbi Tonija Servilla pretvara od „tek“ jednog od imena u složenoj i često naizgled kaotičnoj talijanskoj političkoj i ekonomskoj sceni – objašnjenjem čijih protagonista film i započinje – u jednog od ključnih aktera sprege organiziranoga kriminala i politike. Mirni, pasivni, naizgled dobroćudni – ako ne i prostodušni – poznati političar prokazuje se kao opak, beskrupolozni sudionik gotovo svakog zamislivog zločina. Vještom kamerom i majstorskom rasvjetom probija se slika facijalne nepokretnosti i otkriva apsolutna sigurnost i nepokolebljivost u osvajanje i ostajanje na vlasti.Iako prikazuje čitav put u prisvajanju moći „Belzebuba“, kako su između ostaloga zvali Andreottija, Il Divo se najvećim dijelom fokusira na posljednji od njegovih mandata i proces koji se vodio protiv njega zbog povezanosti s Mafijom. Andreotti je službeno slobođen optužbi, dok je u javnosti ostalo vrlo malo sumnje u njihovu istinitost, a Sorrentino ih uopće nema. Da bi odagnao i eventualno preostale tračke, to dokazuje i završnim kadrovima kojima primjereno odzvanja glazba (kao i kroz čitav film, gotovo savršeno odabrana) hita iz 1982 „Da Da Da“.(op. titula Il divo dolazi od “Divo Giulio”, talijanskog prijevoda “Divus Iulius”, izraza kojime je opisivan Julije Cezar. “Divo” se prevodi kao “božanski”, a referira se na Cezarovu moć i navodno nezemaljsko podrijetlo)

Trailer

Raspored filmova

hrff_webbanner_ri.gif

 
 

U utorak 24. 3. počinje Festival filmova o ljudskim pravima (Human Rights Film Festival), koji u Rijeku dovodi devet sjajnih filmova iz cijelog svijeta. Festival organiziraju Multimedijalni institut i Udruženje za razvoj kulture, a riječki segment organizira Filmaktiv.

Festival se odvija u Art-kinu Croatia. Cijena ulaznica za svaki film je 10 kuna, a za članove Filmskog kluba ulaz je besplatan.
Festival otvaramo meksičkim dokumentarcem “Nasljednici”, pričom o djeci-radnicima u ruralnom Meksiku. Slijedi njemački igrani film “Na kraju dolaze turisti”, koji govori o odnosima Nijemaca i Poljaka danas, kroz priču o civilnom služenju vojnog roka u Auschwitzu.
U srijedu na programu su dokumentarni film “Iz ljubavi prema narodu” o majoru istočnonjemačke tajne službe Stasi te pobjednik Cannesa, talijanski igrani film “Il divo”, čiji je protagonist neuništivi Giulio Andreotti.
Trećeg dana festivala na programu je prava filmska poslastica, pobjednik sekcije Horizonti venecijanske Mostre 2008., filipinski osmosatni film “Melankolija”.
Petak donosi dokumentarni film “Specijalist” o suđenju Adolfu Eichmannu, nacističkom zločincu koji je otet u Argentini i suđen u Izraelu. Drugi film večeri omnibus je “Priče o ljudskim pravima” 22 redatelja iz cijelog svijeta, mešu kojima su Api Wee, Marina Abramović, Jasmila Žbanić…
U petak će se, između dvije projekcije, održati rasprava na temu “Politika i etika”. U raspravi će sudjelovati prof. dr. Nenad Mišćević i Nebojša Zelič s Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Festival se zatvara u subotu projekcijom dvaju dokumentarnih filmova o suvremenim istočnoeuropskim političarima. “Građani K.” za temu ima braću Kaczynski, blizance Lecha i Jaroslawa, koji su u jednom tenutku bili predsjednik i premijer Poljske. “Građanin Havel” pak prati Vaclava Havela kroz njegovih deset godina na mjestu predsjednika Češke Republike i pokazuje njegovu iznimnu etičnost, humanost i duhovitost, čak i u najtežim trenucima.
Raspored programa festivala:
24. 3. u 18:00 – Nasljednici, Eugenio Polgovsky, Meksiko, 90 minuta
24. 3. u 20:00 – Na kraju dolaze turisti, Robert Thalheim, Njemačka, 85 minuta
25. 3. u 18:00 – Iz ljubavi prema narodu, Eyal Sivan, Njemačka/Francuska, 88 minuta
25. 3. u 20:00 – Il divo, Paolo Sorrentino, Italija, 110 minuta
26. 3. u 14:00 – Melankolija, Lav Diaz, Filipini, 450 minuta
27. 3. u 17:00 – Specijalist, portret modernog kriminalca, Eyal Sivan, Izrael/Francuska/Njemačka/Austrija, 128 minuta
27. 3. u 19:30 – Politika i etika, razgovor s Nenadom Miščevićem i Nebojšom Zeličem
27. 3. u 21:00 – Priče o ljudskim pravima, grupa autora, 80 minuta
28. 3. u 19:00 – Građani K, Eyal Sivan, Francuska, 60 minuta
28. 3. u 20:30 – Građanin Havel, Pavel Koutecky, Češka, 120 minuta
Više o festivalu na stranicama www.humanrightsfestival.org

Najavljujemo Festival filmova o ljudskim pravima

U partnerstvu s Multimedijalnim institutom i Udruženjem za razvoj kulture URK iz Zagreba, Filmaktiv organizira šesti po redu Festival filmova o ljudskim pravima.

Human rights film festival (HRFF), festival filma o ljudskim pravima, održava se od 24. do 28. ožujka 2009. u zagrebačkom kinu Europa i u riječkom Art-kinu Croatia, u organizaciji Multimedijalnog instituta i Udruženja za razvoj kulture „URK“.

U svom šestom izdanju festival se bavi političkim sustavom i ratnim zločinima. Što je i kako funkcionira suvremena politika; zašto je političko djelovanje danas sinonim za korupciju, populizam i raspad sistema – to su neka od pitanja o kojima govore filmovi na festivalu.

U tako postavljenom tematskom okviru posebno ćemo se osvrnuti na raspad političkog sistema koji je u 20. stoljeću i ustanovio suvremenu koncepciju ljudskih prava. Radi se o iskustvu masovnih ratnih zločina i genocida.

Za razliku od mnogih koji će tvrditi da su ljudska prava danas zastarjela, jer su ionako samo maska za provođenje drugih interesa, ovogodišnji će Human rights film festival u svom filmskom i govornom programu pokušati ukazati na važnost ljudskih prava i to upravo ako ih se poima politički.

Selekcija iz programa će istodobno sa zagrebačkim izdanjem biti prikazana i u riječkom Art-kinu Croatia, u suradnji s udrugom Filmaktiv

*** FILMSKI PROGRAM ***

Filmski program festivala će u 5 dana prikazati 16 naslova, igranih i dokumentarnih, od cega 9 u Rijeci. Iz filmskog programa izdvajamo:

Film otvorenja je Il divo, talijanskog redatelja Paola Sorrentina, koji je dobio glavnu nagradu žirija na festivalu u Cannesu, a bio je višestruko nominiran za godišnju Europsku filmsku nagradu. Radi se o satiričnom igrano-filmskom portretu jednog od najdugovječnijih i najozloglašenijih europskih političara – višekratnom demokršćanskom premijeru Italije Giuliju Andreottiju. Sorrentino na primjeru Andreottija prikazuje kako funkcionira politički sustav kada se uortači sa mafijom i crkvom.

Izraelski redatelj Eyal Sivan je gost festivala, a prikazujemo njegova tri filma. Specijalist je višestruko nagrađivan film o suđenju nacističkom zločincu Adolfu Eichmannu početkom 60ih koje je bitno odredilo sva dalja promišljanja o zločinima i osobnoj odgovornosti. Iz ljubavi prema narodu govori o istočnonjemačkoj tajnoj službi Stasi i socijalističkom društvu nadzora, a Građani K o populizmu na primjeru poljskih političara braće Kaczynski.

Pavel Koutecky, Građanin Havel – Izvanredan dokumentarac koji prati političku karijeru češkog predsjednika i književnika Vaclava Havela. Odgovor na to kako je 90ih godina u Istočnoj Europi nastajala demokracija.

Grupa autora, Priče o ljudskim pravima – Povodom 60. godišnjice Deklaracije o ljudskim pravima preko 20 istaknutih svjetskih redatelja je snimilo kratke filmove inspirirane različitim aspektima ljudskih prava. Između ostalih u projektu sudjeluju Jasmila Žbanić, Sergej Bodrov, Marina Abramović, Appichatpong Weerasethakul…

Lav Diaz, Melankolija – Novi, sedam i po sati dug, na venecijanskom festivalu 2008. nagrađen igrani film filipinskog redatelja koji je nova zvijezda azijatskog filma. Ultimativni naslov za filmofile.