Rubeša u Novom listu o večerašnjem filmu

Prenosimo iz Novog lista, 8. 1. 2009.

PROJEKCIJA FILMA »VRAG JE DOJAHAO NA KONJU« U ART KINU
Akcijom protiv apatije
Upravo je besramna apatija glavna preokupacija aktivističkog doxa »Vrag je dojahao na konju« iza kojeg stoji ženski dvojac Annie Sundberg & Ricki Stern, a koji će večeras biti prikazan u riječkom art-kinu
Prizor iz filma »Vrag je dojahao na konju«U svakom novom ratu apatija prema njegovim (kolateralnim) žrtvama postaje sve veća i ogavnija. Genocid u Darfouru i njegovih 400.000 žrtava već smo zaboravili kao da nikad nisu postojale. A tragedija koja se trenutno zbiva u pojasu Gaze ugurana je u našim udarnim dnevnicima u drugi plan, jer je fosforni »vatromet« izraelske vojske manje zanimljiv od onog novogodišnjeg, pa su izvještaji o pripremama naših trgova za veliku feštu nadjačali slike užasa s palestinskih trgova i ulica. Ako ste osudili izraelske masakre već vas je službena izraelska politika ionako proglasila antisemitom. No svi oni koji dobro znaju što je bio holokaust imaju moralno pravo osuditi Izrael sada, dok oni koji još nisu raščistili s mutnom vlastitom prošlošću poput fašiste Finija i pravaša Đapića nečiste savijesti odlaze na iskupljujuća hodočašća u Svetu zemlju i mahom podržavaju izraelskog agresora.Upravo je ta besramna apatija glavna preokupacija aktivističkog doxa »Vrag je dojahao na konju« (The Devil Came on a Horseback) iza kojeg stoji ženski dvojac Annie Sundberg & Ricki Stern, a koji će večeras biti prikazan u riječkom art-kinu. Podsjetiti Zapad na njegovu nezainteresiranost i motivirati ga na promjenu. Akcijom protiv apatije. U svijetu koji više voli vraga koji nosi Pradu od darfurskog vraga koji jaše na konju to baš i nije laka misija.     Priča je fokusirana na politički naivnog američkog marinca Briana Steidla gladnog akcije koji prelazi na drugu stranu i postaje politički aktivist, nakon što se javio na internetski oglas za nenaoružanog vojnog promatrača Afričke unije. Da nije bilo onih jezivih karboniziranih i unakaženih tijela na koje je naletio njegov SUV dok se probijao prašnjavom seoskom cestom uz zvuke ritualnih bubnjeva pomislili bi da gledamo još jedno izdanje Camel Tropheya. Ali misija koja se kreće u rasponu od blage frustracije do šoka odvest će Steidla u neistraženo srce sudanske tame. Njegova serija potresnih fotografija objavljena je u »New York Timesu« i time postala dostupna široj javnosti kao jezivi krik protiv ljudske gluposti i apatije. Ali njihova daljnja tiraža bila je zaustavljena na zahtjev američkog State Departmenta. »Promatrati ne znači ništa«, kaže on. Mi mu poručujemo – treba gledati da se ne bi zaboravilo.

Dragan RUBEŠA

 
 

Dragan Rubeša o Filmaktivu u Novom listu

Aktivni »Filmaktiv«
Prikazani radovi bili su odreda hrvatske premijere i uskoro bi trebali početi svoj festivalski itinerar. Ono što ih tematski povezuje, svodi se na motive balkanskih migracija, bijega i povratka, iako su im autorski pristupi vrlo različiti
RIJEKA – Iako je kraj godine tradicionalno rezerviran za filmske inventure, agilno društvo iz riječkog »Filmaktiva« aktivnije je no ikad. Samo što se jedna prostorija »Molekule« u bivšem »Ivexu« na Delti ispraznila od slikara, napunili su je filmaši. I to iste večeri. Nakon prezentacije rada ljubljanske galerije »Škuc« koju je održala njena voditeljica Alenka Gregorić, večer se nastavila projekcijom tri filma mladih hrvatskih autora, polaznika regionalne dokumentarne radionice koja je ovog ljeta održana u Beogradu uz mentorsku podršku pariškog »Ateliera Varan«. Prikazani radovi koji slijede »Varanovu« estetiku direktnog filma bili su odreda hrvatske premijere i uskoro bi trebali početi svoj festivalski itinerar. Ono što ih tematski povezuje, svodi se na motive balkanskih migracija, bijega i povratka, iako su im autorski pristupi krajnje dijametralni.
Možda najosobniji pristup temi rabi Maša Drndić koja se u impresivnom debitantskom filmu »Moj Beograd« vraća nakon šesnaest godina u grad iz njena djetinjstva koji u autorici priziva potisnute osjećaje. No, motiv bijega ovdje se na neki način prevodi i kao »bijeg od fašizma«, kad se autorica referira na svoju poznatiju majku, spisateljicu Dašu Drndić, koja taj isti »bijeg« spominje u romanu »Sonnenschein« kad opisuje tragediju Umberta Sabe. Iako joj je »Moj Beograd« prvi film, riječ je o radu neupitne autorske zrelosti koji se stilski oslanja na najzanimljivije izdanke njemačkog novog vala poput Angele Schanelec (kadriranje nogu, uporaba magnetofonskih snimki).
Motivom bijega i sjećanjima koja naviru poigrava se i autorica Paola Albertini u filmu »Bulevar«, dok posjećuje jednu bivšu pulsku obitelj na njihovoj novoj beogradskoj adresi. A Ivan Ramljak u filmu »Baba Višnjina 23« nastavlja u Beogradu tragati za omiljenim mu likovima čudaka i osoba s društvenih margina, samo što Boru Leeja sada zamjenjuje jedan beogradski osobenjak, bivši vlasnik agencije za žigoloe, koji se bavi izradom »minđuša za mršavljenje«. Dok baulja dvorištem u kojem su ostali tek jedna smokva i jedna jabuka i pokazuje mu ostatke kuće u kojoj je nekada živio, na čijim će ruševinama osvanuti neki novi prodajni i poslovni centar, njegova beogradska sudbina nimalo se ne razlikuje od urušenih života stanara svih naših kupskih i koranskih ulica.
Dani kratkog filma u »Molekuli« nastavili su se projekcijom filmova s festivala u Taboru. A pridodamo li im i recentne projekcije u HKD-u na kojima su se predstavili nagrađeni i već etablirani autori poput Nikole Strašeka, duga filmska godina u Rijeci okončala je, dakle, kratko ali slatko.
Dragan RUBEŠA
Novi list, 24. 12. 2007.